Subotički Lug nije selo pored Subotice, nego pored Koške, a Koška je mjesto smješteno na pola puta između Našica i Osijeka. Iz tog sela je slijepi mališan Antun Kovač zakoračio u veliki svijet, a iskoračio je desetak dana uoči Uskrsa 2022. godine. Sahranjen je na groblju Mirogoj u Zagrebu. Njegovo putovanje od kolijevke pa do groba trajalo je 76 godina. S obzirom na sadržaje kojima je popunio sve te godine, usudimo se njegov životni vijek nazvati izuzetno plodnim. Bio je marljivi kovač svoje sreće i trudio se sam kreirati svoju sudbinu, a ne sjediti i čekati da ga se netko sjeti. U privatnom životu ostvario je glavne ciljeve, a to znači da je bio suprug, otac i djed. Gdje god da je živio uključivao se u društveni život. Predsjednik Udruge slijepih Našice postao je 1968., kada mu je bilo 24 godine. Odradio je nekoliko mandata kao član Izvršnog odbora naše krovne organizacije. Imao je važnu ulogu u pokretu slijepih esperantista. Nije bio vrhunski igrač šaha, ali se na tom području iskazao kao dobar organizator i logističar. Pisao je za „Riječ slijepih“, a nekoliko godina je bio i glavni urednik tog časopisa. U njegovoj radnoj karijeri ističu se tri točke. Prva je vezana uz grad Našice, gdje je dugi niz godina bio zaposlen kao profesionalni tajnik Saveza organizacija invalida. Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća zarađivao je kruh svagdašnji kao tajnik Hrvatskog saveza slijepih. Vrhunac njegove poslovne karijere bilo je Ministarstvo zaštite okoliša, gdje je uspješno radio zahtjevne i odgovorne poslove. Bilo je to u vrijeme kad je ministrica tog resora bila Marina Matulović-Dropulić.
Ključ njegovog poslovnog uspjeha i iznimnog društvenog doprinosa je njegovo obrazovanje. Školovao se u Zagrebu, Zemunu i Sarajevu. Na sarajevskom fakultetu diplomirao je sociologiju. No, on se obrazovao i nakon dovršetka redovnog školovanja. Na primjer, kada su u modu došle informatičke vještine, on se bez većih poteškoća uključio u te moderne trendove. Mislimo da je on jedna od najsamostalnijih i najsposobnijih slijepih osoba koje poznajemo. Njegova najveća vrijednost je u tome što je odradio puni radni staž i na najbolji mogući način zaradio svoju zasluženu mirovinu. Na žalost, malo je slijepih kojima to pođe za rukom.
„Među slijepima ima skeptika i pesimista, ali ne trebaju biti takvi. I slijepe osobe mogu biti uspješne i obavljati ne sve, ali sigurno sve ono što požele. Čovjek mora znati što želi učiniti, kamo želi otići i što želi biti. Udruga slijepih u svom je djelovanju postizala rezultate kako u rješavanju problema članova, tako i njezinoj društvenoj afirmaciji“ – u jednom davnom intervjuu rekao je Antun Kovač.
Antun Kovač
(1946. Subotički Lug – 2022. Zagreb)